Povrede mišića i žašto sa trenerom
Povrede mišića prilično su česta i događaju se kod sportista raznih – od srednjoškolskih preko profesionalnih do rekreativnih vežbača – pa čak i kod netrenirane populacije. „Istegnuće mišića“ je opšti medicinski termin za ovo stanje, iako se u praki često može čuti i termin „istrgnut mišić“. Svako može istegnuti mišić u nekom trenutku i niko nije imun na to.
Istegnuće mišića predstavlja pojam koji obuhvata sve, od blagog istezanja do potpunog pucanja mišića (rupture). Istegnuće mišića predstavlja povredu pri kojoj je mišić istegnut preko svoje granice. Ovo se obično dešava prilikom umora, preterane aktivnosti mišića ili nepravilnog i nekontrolisanog pokreta i kontrakcije.
Vaše telo se sastoji od tri različita tipa mišića: srčani (miokard), visceralni (glatki) i skeletni (poprečnoprugasti) mišići. Od ove tri tipa, skeletni mišići su jedini mišići koje možemo svesno kontrolisati, a nažalost, i oni koje možemo povrediti. Skeletni mišići sadrže hiljade, ponekad i milione mišićnih vlakana koja su spojena i sadržana u sloju vezivnog tkiva.
Jednostavno rečeno, mišić koji je istegnut zapravo ima mišićna vlakna koja su pocepana. Do ovih stanja može doći ako ih spoljna sila istegne/istrgne prejako i/ili prebrzo. Stanje koje obično nazivamo istegnuće, povlačenje, cepanje ili istrgnuće je zapravo isto: pucanje u nekom području mišića. Glavna razlika je u ozbiljnosti, odnosno stepen (težini) tog istegnuća. Neka stanja su definitivno lošiji u odnosu na druga.
Blago istegnuće, odnosno prvi stepen, koji mnogi ljudi jednostavno nazivaju „istegnut mišić“, jeste kada se povredi oko 5% mišićnih vlakana na određenom mišiću. Glavni simptom ovog mikroistezanja je neugodan bol koji vas obično napušt za par nedelja. Umereno istegnuće, drugi stepen, prouzrokovano je većim procentom oštećenih vlakana i moglo bi vas naterati da prestanete sa treningom bar mesec dana, možda i više. Potpuna ruptura znači da je mišić u potpunosti odvojeni, i obično je potrebna operacija da se ponovo
Kako uopšte dolazi do ovakvih istezanja?
I kako to da neka od njih uzrokuju veća oštećena mišićna vlakna od drugih? Postoje tri glavna uzroka ovih ruptura. Mišići koji deluju preko dva zgloba (tzv. dvozglobni mišići), kao što je npr. m. biceps brachi (deluje u zglobu ramena i lakta) izloženi su najvećem riziku od povreda. To je zato što, prekrivajući dva zgloba koji se istovremeno kreću i istežu, dodaje dodatnu napetost mišiću koja često može dovesti do povreda.
Mišići su, takođe, izloženi većem riziku od povreda tokom kontrakcije. Prilikom kontrakcije mišići su istovremeno i skraćuju i izdužuju. Na primer, kada radite potisak za ramena sa šipkom, spuštanje tega prema ramenina kompresuje biceps, a isteže triceps. Potiskivanje tega vraća biceps u normalnu dužinu, ali skraćuje triceps. Mišić može da proizvede i istrpi više napetosti tokom opružanja (ekscentrične kontrakcije), što povećava šanse da do povrede dođe.
Još jedan vrlo važan faktor: mišić koji se sastoji od većeg procenta vlakana brzog trzaja (tip II) u odnosu na vlakna sporog trzaja (tip I), imaju veću tendenciju ka istegnućima sva tri tipa. Mišićna vlakna brzog trzaja se brže kontrahuju i stvaraju veću snagu. Zbog toga su upravo ona ta koje telo regrutuje za eksplozivne aktivnosti poput sprinteva, skokova, bacanja i ls. Prilično je retka pojava da se mišićna vlakna sporog trzanjem istegnu. To je zato što je njihova svrha da budu stalno aktivna.
Tehnički je moguće doživeti rupturu gotovo u bilo kojem od skeletnih mišića. Za neke ljude to nije fiziološki nemoguće, samo je malo verovatno da će se dogodite. Verovatno nećete istegnuti duboke mišiće koji imaju vrlo specifične uloge. Isto važi i za „sitnije“ mišići.
Ograničena amplituda pokreta i nizak nivo fleksibilnosti predstavljaju dva glavna faktora koja doprinose povećanom riziku od istezanja mišića. Uprkos popularnom shvatanju da su veći mišići zategnutiji, istraživanja su potvrdila da je povećana mišićna masa u stvari povezana s većom elastičnošću. Takođe je potvrđeno da dizanje tegova uz dobar opseg pokreta povećava vašu fleksibilnost.
Iako vam se ne čini tako kada da se borite da dodirnete svoje nožne prstije, istina je da većina ljudi, uz dobar program, može da budu fleksibilnija kako vreme prolazi. Dakle, kako biste sačuvali mišićna vlakna, počnite sa dizanjem tegove i ne preskačite istezanje, ma koliko to bilo dosadno.
Prva pomoć prilikom istegnuća
Hlađenje: Hlađenje mišića odmah posle povrede smanjuje pojavu otoka. Mišić je potrebno hladiti 15-ak minuta.
Kompresija: Da bi se smanjio otok moguća je i upotreba kompesivnih zavoja. Povređeni deo ne treba stegnuti previse da ne bi došlo do narušavanja cirkulacije u povređenom delu mišića.
Odmaranje: Izbegavanje pokreta koji opterećuju mišić, posebno ako pokret izaziva bol. Duže odmaranje može dovesti do slabljenja što produžuje proces izlečenja. Nakon nekoliko dana odmaranja može se početi sa laganim pokretima koji ne izazivaju bol.
Opravak posle istegnuća zavisi od težine povrede. Nakon lakših istegnuća, možete se oporaviti i vratiti normalnim aktivnostima u roku od 3 do 6 nedelja, dok kod težih istegnuća taj period može trajati i više meseci.
Sa odgovarajućim tretmanom, većina ljudi se potpuno oporavi. Šanse za oporavak su mnogo veće ukoliko sprečite ponovno povređivanje istegnutog mišića. Pratite uputstva vašeg lekara, i ne opterećujte mišić dok se potpuno ne oporavi.
Prevencija
Izbegavanje dugotrajnog sedećeg položaja. Potrebno je praviti kratke pauze i menjati položaj tela;Potrebno je održavati odgovarajući položaj tela ukoliko ste prinuđeni da budete u jednom položaju;Potrebno je biti izuzetno pažljiv prilikom dizanja tereta, ne savijati leđa, saviti kolena, teret držati blizu sebe;Uvek se zagrejati pre početka fizičkih aktivnosti i istegnite se posle fizičkih aktivnosti;Prilikom početka neke nove aktivnosti, poželjno je početi polako i postepeno povećavati obim i intenzitet rada;Redovne fizičke aktivnosti doprinose elastičnosti mišića i sprečavaju pojavu istegnuća;Ne preterivati.
Povrede mišića prilično su česta i događaju se kod sportista raznih – od srednjoškolskih preko profesionalnih do rekreativnih vežbača – pa čak i kod netrenirane populacije. „Istegnuće mišića“ je opšti medicinski termin za ovo stanje, iako se u praki često može čuti i termin „istrgnut mišić“. Svako može istegnuti mišić u nekom trenutku i niko nije imun na to.
Istegnuće mišića predstavlja pojam koji obuhvata sve, od blagog istezanja do potpunog pucanja mišića (rupture). Istegnuće mišića predstavlja povredu pri kojoj je mišić istegnut preko svoje granice. Ovo se obično dešava prilikom umora, preterane aktivnosti mišića ili nepravilnog i nekontrolisanog pokreta i kontrakcije.
Vaše telo se sastoji od tri različita tipa mišića: srčani (miokard), visceralni (glatki) i skeletni (poprečnoprugasti) mišići. Od ove tri tipa, skeletni mišići su jedini mišići koje možemo svesno kontrolisati, a nažalost, i oni koje možemo povrediti. Skeletni mišići sadrže hiljade, ponekad i milione mišićnih vlakana koja su spojena i sadržana u sloju vezivnog tkiva.
Jednostavno rečeno, mišić koji je istegnut zapravo ima mišićna vlakna koja su pocepana. Do ovih stanja može doći ako ih spoljna sila istegne/istrgne prejako i/ili prebrzo. Stanje koje obično nazivamo istegnuće, povlačenje, cepanje ili istrgnuće je zapravo isto: pucanje u nekom području mišića. Glavna razlika je u ozbiljnosti, odnosno stepen (težini) tog istegnuća. Neka stanja su definitivno lošiji u odnosu na druga.
Blago istegnuće, odnosno prvi stepen, koji mnogi ljudi jednostavno nazivaju „istegnut mišić“, jeste kada se povredi oko 5% mišićnih vlakana na određenom mišiću. Glavni simptom ovog mikroistezanja je neugodan bol koji vas obično napušt za par nedelja. Umereno istegnuće, drugi stepen, prouzrokovano je većim procentom oštećenih vlakana i moglo bi vas naterati da prestanete sa treningom bar mesec dana, možda i više. Potpuna ruptura znači da je mišić u potpunosti odvojeni, i obično je potrebna operacija da se ponovo
Kako uopšte dolazi do ovakvih istezanja?
I kako to da neka od njih uzrokuju veća oštećena mišićna vlakna od drugih? Postoje tri glavna uzroka ovih ruptura. Mišići koji deluju preko dva zgloba (tzv. dvozglobni mišići), kao što je npr. m. biceps brachi (deluje u zglobu ramena i lakta) izloženi su najvećem riziku od povreda. To je zato što, prekrivajući dva zgloba koji se istovremeno kreću i istežu, dodaje dodatnu napetost mišiću koja često može dovesti do povreda.
Mišići su, takođe, izloženi većem riziku od povreda tokom kontrakcije. Prilikom kontrakcije mišići su istovremeno i skraćuju i izdužuju. Na primer, kada radite potisak za ramena sa šipkom, spuštanje tega prema ramenina kompresuje biceps, a isteže triceps. Potiskivanje tega vraća biceps u normalnu dužinu, ali skraćuje triceps. Mišić može da proizvede i istrpi više napetosti tokom opružanja (ekscentrične kontrakcije), što povećava šanse da do povrede dođe.
Još jedan vrlo važan faktor: mišić koji se sastoji od većeg procenta vlakana brzog trzaja (tip II) u odnosu na vlakna sporog trzaja (tip I), imaju veću tendenciju ka istegnućima sva tri tipa. Mišićna vlakna brzog trzaja se brže kontrahuju i stvaraju veću snagu. Zbog toga su upravo ona ta koje telo regrutuje za eksplozivne aktivnosti poput sprinteva, skokova, bacanja i ls. Prilično je retka pojava da se mišićna vlakna sporog trzanjem istegnu. To je zato što je njihova svrha da budu stalno aktivna.
Tehnički je moguće doživeti rupturu gotovo u bilo kojem od skeletnih mišića. Za neke ljude to nije fiziološki nemoguće, samo je malo verovatno da će se dogodite. Verovatno nećete istegnuti duboke mišiće koji imaju vrlo specifične uloge. Isto važi i za „sitnije“ mišići.
Ograničena amplituda pokreta i nizak nivo fleksibilnosti predstavljaju dva glavna faktora koja doprinose povećanom riziku od istezanja mišića. Uprkos popularnom shvatanju da su veći mišići zategnutiji, istraživanja su potvrdila da je povećana mišićna masa u stvari povezana s većom elastičnošću. Takođe je potvrđeno da dizanje tegova uz dobar opseg pokreta povećava vašu fleksibilnost.
Iako vam se ne čini tako kada da se borite da dodirnete svoje nožne prstije, istina je da većina ljudi, uz dobar program, može da budu fleksibilnija kako vreme prolazi. Dakle, kako biste sačuvali mišićna vlakna, počnite sa dizanjem tegove i ne preskačite istezanje, ma koliko to bilo dosadno.
Prva pomoć prilikom istegnuća
Hlađenje: Hlađenje mišića odmah posle povrede smanjuje pojavu otoka. Mišić je potrebno hladiti 15-ak minuta.
Kompresija: Da bi se smanjio otok moguća je i upotreba kompesivnih zavoja. Povređeni deo ne treba stegnuti previse da ne bi došlo do narušavanja cirkulacije u povređenom delu mišića.
Odmaranje: Izbegavanje pokreta koji opterećuju mišić, posebno ako pokret izaziva bol. Duže odmaranje može dovesti do slabljenja što produžuje proces izlečenja. Nakon nekoliko dana odmaranja može se početi sa laganim pokretima koji ne izazivaju bol.
Opravak posle istegnuća zavisi od težine povrede. Nakon lakših istegnuća, možete se oporaviti i vratiti normalnim aktivnostima u roku od 3 do 6 nedelja, dok kod težih istegnuća taj period može trajati i više meseci.
Sa odgovarajućim tretmanom, većina ljudi se potpuno oporavi. Šanse za oporavak su mnogo veće ukoliko sprečite ponovno povređivanje istegnutog mišića. Pratite uputstva vašeg lekara, i ne opterećujte mišić dok se potpuno ne oporavi.
Prevencija
Izbegavanje dugotrajnog sedećeg položaja. Potrebno je praviti kratke pauze i menjati položaj tela;Potrebno je održavati odgovarajući položaj tela ukoliko ste prinuđeni da budete u jednom položaju;Potrebno je biti izuzetno pažljiv prilikom dizanja tereta, ne savijati leđa, saviti kolena, teret držati blizu sebe;Uvek se zagrejati pre početka fizičkih aktivnosti i istegnite se posle fizičkih aktivnosti;Prilikom početka neke nove aktivnosti, poželjno je početi polako i postepeno povećavati obim i intenzitet rada;Redovne fizičke aktivnosti doprinose elastičnosti mišića i sprečavaju pojavu istegnuća;Ne preterivati.